Hispanjolci i latino dizajneri o tome kako baština utječe na njihov rad

Ovo je dio Moć nas, serija koja se širi u časopisima Hearst Magazines koja slavi duboke i duboke načine na koje su latinoamerička i latinoamerička kultura oblikovale Ameriku. Da biste vidjeli kompletan portfelj, kliknite ovdje.

Mi Hispanjolci i Latinoamerikanci često se grupiramo - stvarnost koja može biti koliko zabavna, toliko i frustrirajuća. Da, većina nas dolazi iz španjolskog govornog područja. I da, neki od nas nose neke slične tradicije. Ali oni od nas koji se identificiraju kao Hispanjolci ili Latinoamerikanci – preko 60,6 milijuna u SAD-u, prema posljednjem popisu stanovništva – znaju da smo isto tako raznolika populacija kao i oni. Neki od nas imaju veze s Karibima; neki u Meksiko; neki u Južnu Ameriku; neki u Španjolsku, Afriku i šire. Mnogi od nas uopće nikada nisu živjeli izvan Sjedinjenih Država, ali se osjećaju duboko povezani s bezvremenskim tradicijama koje su prenijeli naši roditelji i bake i djedovi. I dok povremeno možemo vidjeti naše višeslojne kulture koje se odražavaju u popularnoj glazbi ili hrani, to je također malo iznenađujuće da mozaik utjecaja latinoameričkih i latinoameričkih jezika nije vidljiviji u dizajnu mjesta u kojima živimo, radimo, i igrati.

Ili je? Ovdje razgovaramo s osam profesionalaca u dizajnu Hispanic i Latinx – koji potječu od Harlema ​​do Mexico Cityja – o tome kako je njihovo porijeklo oblikovalo način na koji pristupaju svom radu i estetici i ono što bi željeli da što više ljudi zna o njihovoj baštini, kao i o latinoameričkoj i latino kulturi općenito. Jer, kako kaže jedan dizajner, "možda dijelimo posebnu vezu, ali zapravo, nismo svi isti."

---

---

Sadržaj

---

Kako opisujete svoje naslijeđe?

“Ja sam napola Dominikanac, a pola Gvatemalac.” – Luther Quintana Jr.

“Rođen sam u New Yorku, ali su mi oba roditelja rođena u Panami. S mamine strane generacije Panamaca sežu četiri generacije unatrag, ali tatina strana je bajesijanska – zapravo s Barbadosa i Nikaragve. Dakle, smatram se Afrolatinom. Ali budući da sam u New Yorku i nemam španjolski naglasak, većina ljudi se šokira kada sazna da sam i Hispanjolac.” –Shareen Bailey

“Ja sam Portorikanac, ali rođen sam i odrastao u New Yorku. Dakle, pretpostavljam da sam Nuyoricanac. Ali proveli smo toliko vremena u Portoriku dok sam ja odrastao da se stvarno identificiram s kulturom, hranom, tradicijom i jezikom.” –Evette Rios

“Ja sam lonac za topljenje. Moja majka je iz Meksika; majka joj je iz Španjolske, a otac Grk. Majka mog oca je također Meksikanka, ali njegov otac je iz Virginije i uglavnom je došao na Mayflower. Ali sebe smatram Meksikankom jer je to bila najutjecajnija kultura u mom životu. Odrastao sam govoreći španjolski; Engleski je moj drugi jezik. Nitko nikad ne misli da sam Hispanjolac. To me nasmijava i također me tjera da se zapitam: što prosječna osoba u Americi misli da bi Hispanjolac trebao biti? Osjećam se kao da sam prilično Meksikanac. S mamom telefonom pričam španjolski; Uvijek govorim španjolski na stranicama za zapošljavanje. Svakodnevno koristim nešto iz djetinjstva.” – Carolina Gentry

“Ja sam takva mješavina kultura; pola Hispanjolci i pola Kinezi. Odrastao sam u Panami, koja je vrlo mješovita, i nekako sam uvijek mislila, 'pa, to je to;' Stvarno nisam razmišljala o svom naslijeđu odrastanja jer je Panama vrlo raznolika. Imamo Panamce koji su sve boje spektra boja. Nikada nismo pitali 'odakle si?' jer smo svi bili izmiješani.” – Fernando Wong

“Ja sam Meksikanac španjolskog porijekla, zbog čega me zanima nova španjolska kultura koja se formirala od 16. do 18. stoljeća. ” – Jorge Loyzaga

---

Unutar studija Loyzaga u Mexico Cityju

---

Kako vaša kultura utječe na vašu praksu dizajna?

„Latinsko domaćinstvo vrlo je gostoljubivo okruženje – sve mora biti na određeni način za goste i obitelj. Stol je uvijek bio postavljen; uvijek smo imali podmetače, a ja sam odrastao jedući jela koja su imala jela; prvo juhu ili salatu pa glavno jelo. Moja mama se jako trudila da posteljina uvijek bude na određeni način u kupaonici i da svako malo posuđe ima svoje mjesto. Način na koji smo živjeli definitivno me učinio onim što jesam danas - utjecao je na moj rad. Razmišljam o tome kada dizajniram za klijente: sve mora biti na svom mjestu. I sve što pogledate - čak i držač za sapun - trebalo bi vam na neki način biti lijepo ili privlačno. Ti mali trenuci mentalno ti poboljšavaju dan; kada vidite nešto što vam je vizualno privlačno, to stvarno može poboljšati vaše stanje uma. Kada dizajniram dom klijenta, stvarno volim razmišljati o svakoj sitnici i prostoru koji im je potreban da žive svojim životnim stilom, posebno kada je u pitanju kuhinja i zabava.” – Carolina Gentry

“Odrastajući, sve, od hrane koju smo jeli do načina na koji smo čuvali svoj dom, vrlo je odražavalo naše nasljeđe. Jeli smo puno panamske hrane—karimanola, arroz con pollo, juka. Imali smo panamac molas i namještaj. Došle su i mnoge ideje Paname. U Americi više nema nastave iz kućne ekonomije u školi, ali u Panami je home ec vrlo važan; djeca pohađaju tečajeve kuhanja i šivanja. Tako su moji roditelji nadopunjavali: moja braća i sestre smo naučili šivati ​​gumbe i peglali smo svoje uniforme za školu. Moja baka bi rekla ‘ako vam se hlače ne dižu same, nisu dovoljno ravne.’ Moja je obitelj jako željela da bude pritisnuta i predstavljena na određeni način. Održavali smo svoj dom na isti način - uvijek vrlo uredan. Smatralo se grupnim naporom; cijela se obitelj uključila u čišćenje i kuhanje. Dom je uvijek išao na određeni način: u svakoj sobi su bile korpe za prljavu odjeću; nikad nije bilo razbacanih ručnika po podu. Ulaz je imao kuku na koju je svatko od nas mogao objesiti ruksake; stol u blagovaonici imao je namjenski prostor za obavljanje domaće zadaće. Bilo je stvarno strukturirano i organizirano. Odrastao sam misleći da je to sasvim normalno, ali tek kasnije, kada sam počeo raditi s drugim ljudima, shvatio sam da svi ne žive ovako. Sada, nakon što završim projekt, svojim klijentima predstavljam paket za njegu s predmetima i savjetima kako se brinuti za svoj dom. Želim da im prostor bude u stanju zadržati sjajan izgled dugo nakon posljednjeg fotografiranja.” –Shareen Bailey

„Moja arhitektura je očuvanje novohispanskog načina življenja i njihovog velikog dostojanstva u kvaliteti života. Moja praksa se odnosi na prenošenje te meksičke tradicije – kako se živjelo od 16. do 18. stoljeća i kako su ti običaji prilagođeni – na suvremeni način života.” – Jorge Loyzaga

“Stvarno vjerujem da je radna etika koju je moj otac donio iz Gvatemale ostavila dojam na mene, posebno u tapetarskoj i drvoprerađivačkoj radnji. Moj otac je osnovao LQ Upholstery 1987., ali prije toga je pomeo podove u drugim trgovinama presvlakama i bio je profesionalni nogometaš u svojoj rodnoj Gvatemali. Naučio me da uvijek postavljam rokove, a naglasio je da se prema zaposlenicima odnosim na najbolji mogući način. Ove me lekcije tjeraju da uvijek pronađem način da idem naprijed - bez obzira na to koliko je teško. A u trenucima poput ovih, ta radna etika pomaže mi da se snađem u svim novootkrivenim poslovima.” – Luther Quintana Jr.

“Moj stil dizajna je ukorijenjen u arhitekturi. Studirao sam arhitekturu i dizajn interijera na fakultetu. Odrastajući u Panami, gdje ste okruženi prirodom i jako je tropsko, ponekad to uzimate zdravo za gotovo. Ali za mene je uređenje uvijek prateći akter u arhitekturi, a uređenje doživljavam na temelju povijesnih knjiga i mog učenja o arhitektonskim stilovima. Svoj stil opisujem kao vrlo klasičan. Puno sam putovao kao dijete. Bio sam plivač od svoje osme godine i išao sam na natjecanje u mnogo različitih zemalja: Dominikanska Republika, Kolumbija, Venezuela, Čile, Meksiko, Honduras, Argentina. Bilo je to sjajno iskustvo—mogla sam vidjeti toliko različitih kultura, probati toliko različitih namirnica. To mi je stvarno pokazalo raznolikost koja postoji, sve jedinstvene načine života.” – Fernando Wong

---

Koja je soba iz vaše prošlosti imala najveći utjecaj na vas?

"Kuhinja. Moji roditelji su uvijek kuhali i imali smo mali okrugli stol s nogama od kovanog željeza na kojem smo pripremali hranu. Imali smo super fensi mjedeni uređaj visio iznad sa zelenim kristalima koji su toliko svjetlucali. Kad je došlo vrijeme za pripremu hrane, stol se udvostručio kao dodatni radni prostor i sjećam se da smo svi sjedili za tim stolom i obavljali svoj dio pripreme za veliki ili razrađen recept.” –Evette Rios

“Imali smo jednu sobu u koju nitko nije mogao ući. Bila je to vrsta sobe koja je imala savršeno usisan tepih; kad bi zakoračio u nju, mogao bi vidjeti otiske stopala. Namještaj je imao plastiku, tako da niste mogli sjesti. Bilo je savršeno uprizoreno i lijepo - ali je bilo nedodirljivo. Sada, želim stvoriti prostore koji su suprotni; koji imaju vibru, ali su zapravo sposobni za život. Ta me soba naučila da je sjajno imati prekrasan prostor, ali želim prostore u kojima zapravo možete živjeti – ne želim stvarati prostore koji su toliko dragocjeni da ljudi ne mogu ni uživati ​​u njima.” –Shareen Bailey

“Kad sam odrastala, moja mama je uredila moju spavaću sobu tako da bude cvjetna: imala je cvjetne zidne obloge, draperije i posteljinu. Bilo je stvarno intenzivno i maksimalistički; Sjećam se da sam mislio da je vrlo impresivno. Stvarno je gravitirala uzorcima i bojama.” – Carolina Gentry

„Blagavaonica u kući mojih roditelja, u kojoj je bila tradicija da se tu tri obroka dnevno, dugoročno je utjecala na moju estetiku. Bio je to doista odraz našeg Hispanjolanskog naslijeđa: kineska talavera, španjolski srebrni središnji element, stolnjaci od filipinskog ananasa i najbolja meksička kuhinja.” – Fernanda Loyzaga

“Religija, osobito katolička, bila je veliki motiv u domu mog djetinjstva. To nije španjolsko domaćinstvo bez slike Posljednje večere koja visi u blagovaonici. Također sam volio trčati po dućanu kao dijete, ali tek na fakultetu sam to vidio kao održiv i zabavan način da zaradim za život. Ono što sam vidio u poslovnoj školi nije bilo uzbudljivo - mogućnost sjedenja za stolom nije bila privlačna. Budući da sam u poslu presvlake, surađujem s nekim od najboljih i najsjajnijih dizajnera interijera u industriji. Jedna od mojih omiljenih stvari u mom poslu je kada me ovi suradnici pitaju što bismo trebali učiniti s elementima dizajna sofe i stolica. Podsjeća me na djetinjstvo, kada me otac vodio u dućan na sastanke tijekom ljetnih praznika i školskih praznika; Bio bih muha na zidu tijekom svih ovih važnih sastanaka.” – Luther Quintana Jr.

---

Kako se vaše naslijeđe odražava u vašem sadašnjem domu?

“U mom sadašnjem domu u Palm Beachu, moje se nasljeđe ogleda uglavnom u suvenirnicama. Mislim da bi svi memorabilije koje imate u svom domu trebali biti nostalgični ili vas podsjećati na mjesto koje ste posjetili. Postoje neke stvari koje mi je dala moja baka, neke maske napravljene za karneval, koje sam ugradio na zidove svoje spavaće sobe s nekim meksičkim maskama koje mi je dala moja majka. Donijeli su toliko jedinstvenosti u sobu. Zapravo nemam nikakav drugi dekor koji bi bio pravi panamski - nemam molas, što je tkanina za igle koju rade na Karibima - ali maske s karnevala, imam." – Fernando Wong

“U mom domu sada se više radi o teksturama i tkaninama – držim oko pola tuceta ručno tkanih gvatemalskih deka i deka od obojene vune posvuda za prohladne noći. A posebno volim meksički dizajn; Bio sam u Los Angelesu mnogo puta i ulica Olvera je obavezna na svakom putovanju. Sviđa mi se utjecaj koji je Meksiko napravio u L.A.-u i drugim američkim gradovima. Također sam oduševljen Freddyjem Manani arhitekturom i njegovim visokim zdanjima u Boliviji; on je najbolji." – Luther Quintana Jr.

“Smiješno je, ali sada nemam puno boja u svojoj kući. Volim da je sve jednostavno, nekako minimalistički. Ali imam puno šarenih umjetničkih djela. A kultura je definitivno utjecala na moj stil općenito - čak i na način na koji se odijevam. Jako sam zaljubljena u teksturu i nosim puno veza. Podsjeća me na meksičke haljine. Moja tvrtka ima liniju tkanina sa S.Harrisom, a jedna od tkanina se zove Hidalgo; to je u osnovi dekonstruirana verzija tradicionalne meksičke Otomi tkanine." – Carolina Gentry

“Imam neke kuke za kapute na zidu gdje objesim niz panama šešira u kolekciji. Očito, u Panami su šeširi jako popularni, ali malo poznata činjenica je da se uglavnom stvaraju u Ekvadoru. Ali mi Panamci zastupamo panamske šešire kao da ih radimo. Za mene su poput umjetničkog djela na zidu - ne samo da me podsjećaju na moju obitelj, već su i vrlo funkcionalne. Volim u svom domu držati stvari koje zapravo koristim; Nisam previše dragocjen po pitanju stvari.” –Shareen Bailey

“U svom domu u Acapulcu, koristio sam praksu i tradiciju odnosa Filipina i Meksika u vrijeme vicekraljevstva: u predmetima svakodnevne upotrebe, utjecaja novo-hispansko-filipinske hrane, te naravno arhitekture i originalnog namještaja iz 18. stoljeća iz Filipini. Gornji drveni trijem sa sedefom i kliznim prozorima uvezen je iz kuće na Filipinima koja je bila navedena za rušenje; Sačuvao sam ga i poslao u Meksiko. U spavaćoj sobi, krevet (i stvarno sve u ovoj sobi) je vrlo star i odražava cijeli život sakupljanja. Tkanina na krevetu je tkanina od ananasa. Volim mješavinu antiknog i modernog namještaja u dekoraciji. Antikviteti dodaju karakter domu.” – Jorge Loyzaga

---

Koje su vam tradicije dizajna latino i latino jezika najvažnije?

„Moja omiljena panamska dizajnerska tradicija su materijali; stvarno su nevjerojatni - ima toliko različitih tkanja i uzoraka - neki od svile, a neki od jute. Ove materijale možete koristiti na jastucima, prostirkama ili jednostavno kao tapiserije koje se objese na zid. Imaju toliko teksture; čak i ako dizajniram za klijenta koji želi stvarno ravnu paletu boja bijele i bež boje, unošenje ovakve teksture dodaje zanatsku notu i stvara puno topline.” –Shareen Bailey

“Moja omiljena tradicija dizajna je korištenje središnje terase i starih ventilacijskih i izolacijskih sustava koji čine udobnu kuću bez potrebe za uređajima. Volim stare harmonijske proporcije i to što su stropovi, podovi i vrata modelirani na stari način.” – Jorge Loyzaga

---

Kada ste se prvi put vidjeli u medijima?

“Odrastao sam u Laredu u Teksasu, koji je pogranični grad. Tada je bilo lako prijeći granicu - mogao si samo otići na ručak ili večeru ili bilo što drugo - pa sam često išao u Meksiko. Tamo je živjela cijela mamina strana obitelji. I svi koji su živjeli u Laredu govorili su španjolski; čak i moji prijatelji koji su bili Rusi ili Israli i moj djed, koji je bio Anglo. Išao sam u privatnu srednju školu i mnogi su učenici živjeli na meksičkoj strani. Stvarno sam gledao samo meksičku TV ili slušao latino radijske postaje - osjećam se kao da sam znao za Shakiru mnogo prije većine Amerikanaca. Ali kad razmišljam o američkoj televiziji, ne pada mi na pamet mnogo emisija koje odražavaju Hispanjolci. I ne mogu se sjetiti dizajnera koji je bio utjecajan u Sjedinjenim Državama.” – Carolina Gentry

“Najznačajnije vrijeme za mene bilo je kada sam prvi put vidio dom Oscara de La Rente u Dominikanskoj Republici. Imao je manekenku na snimanju s velikom, kovrčavom kosom poput moje, a njegov dom je bio kao dom mojih snova na Karibima. Bio je to prvi put da sam vidio prostor koji je bio tako prekrasan, tako živ, tako uzdignut i tako potpuno tropski u isto vrijeme. Ta je značajka promijenila igru ​​za mene kao mladog ambicioznog dizajnera.” –Evette Rios

---

Koje je elemente Vaše baštine najvažnije sačuvati?

“Roditelji su me naučili španjolski, ali nisam ga baš volio kad sam bio mlad. Mogao sam ih razumjeti, ali ne bih uzvratio. Morao sam se prekvalificirati kad sam započeo svoj posao jer su mnogi moji izvođači Latinoamerikanci; Morao sam naučiti izgovoriti riječi poput 'inč' na španjolskom. Gledala sam Telenovele kako bih vježbala kao odrasla osoba, a kad sam počela govoriti španjolski, govorila sam kao da sam Meksikanac—mnoge Telenovele snimaju se u Meksiku. Mislim da je jezik toliko važno sačuvati; možete biti više globalni građanin kada ste u mogućnosti komunicirati. On okuplja ljude i pomaže im da se povežu i rade zajedno. ” –Shareen Bailey

“Mislim da bi jezik i kuhinja trebali biti na vrhu liste. Razmišljam o maminoj dominikanskoj kuhinji—mangu za doručak u subotu i koliko je izdržljiv i ukusan. Sviđa mi se kako sancocho može izliječiti bilo kakvu prehladu ili općenito loš osjećaj. Za nas je važno da nastavimo te tradicije. Ne brinem previše o glazbi jer je toliko latino/hispanskih glazbenika prešlo u mainstream. Mislim da će za 20 godina svi pjevati na španjolskom.” – Luther Quintana Jr.

“Važnost obitelji i vrijednost arhitekture, glazbe, hrane i književnosti. Za nas je vrlo važno prenositi našu kulturu s koljena na koljeno.” – Sophia Loyzaga

“Iskreno, mislim da je višegeneracijska priroda naših domova. Mislim da kao društvo tek počinjemo shvaćati koliko je to važno i koliko su naša kućanstva zdravija kada su više spojena.” –Evette Rios

“Općenito, jednostavno ne mislim da puno ljudi poznaje povijest latinoameričke kulture. Osjećam da mnogi mladi ljudi ne znaju što to znači i što znači, ali važno nam je poznavati povijest i razmišljati o tome odakle dolazimo i kako smo ovdje. Volio bih da ljudi uopće žele učiti o drugim kulturama. Trebalo bi biti tako lako naučiti o tome sa svim informacijama na dohvat ruke ovih dana.” – Carolina Gentry

“Brinem se da kao društvo idemo putem koji nije dobar ni za koga; da ćemo zabijeliti ili poreći značaj povijesti. Mislim da je povijest doista važna; ne samo u arhitekturi, već iu smislu kako su kolonije nastale; kako su kulturne snage koje su došle iz Španjolske stvorile mjesta poput Portorika, Kube ili Dominikanske Republike. Svi su došli iz Europe, a opet su svi toliko različiti i osebujni. Da, svi govorimo istim jezikom, ali moramo se potruditi očuvati pojedinačne povijesti jer to smo mi. Sljedeća generacija mora cijeniti naše malo vremensko razdoblje u svijetu kako bi mogla imati identitet. Imajući identitet, zapravo možete nešto podijeliti s drugima.” – Fernando Wong

---

Koja je jedna stvar koju želite da svijet bolje razumije o latinoameričkoj i latino kulturi?

“Jedina stvar za koju stvarno želim da ljudi shvate Hispanoamerikance je da nismo svi isti. Mislim da su ljudi skloni generaliziranju, ali važno je znati da postoje nijanse u svakoj kulturi i naslijeđu – to su stvari koje ljude čine jedinstvenima i posebnima. Umjesto da pokušavate spojiti ljude, važno je na te razlike gledati kao na svjetionike. Tako postajemo bogatiji. Kada putujete, vaša duša je prosvijetljena jer vidite stvari koje nikada prije niste vidjeli i učite stvari koje nikada prije niste naučili. Mogućnost prihvaćanja nijansi između različitih latinoameričkih i latino kultura pomaže nam da svi budemo malo bogatiji. Mislim da bi ljudi trebali shvatiti da nismo svi isti i tražiti te nijanse kako bi obogatili vlastita iskustva.” –Shareen Bailey

“Hispanjolanska kultura je vrlo raznolika, vrlo bogata i vrlo stara; a svaka je kultura bila pod utjecajem mnogih drugih kultura. Uzmimo za primjer peruansku kuhinju; toliko je star, ali je također bio pod utjecajem kineske kulture. To se jako razlikuje od meksičke kuhinje, koja je također jako stara, ali se razvila vrlo drugačije. Nisam sjajna kuharica, ali mislim da je kuhinja jezik ljubavi – dijeljenje hrane je oblik naklonosti i također način da se držite tradicije. Hrana je izvrstan način zbližavanja ljudi; postoji razlog zašto kad god netko kuha, svi se motaju po kuhinji.” – Fernando Wong

“Volio bih da ljudi shvate koliko nam obitelj znači. Veza je tako važna. U latino zajednicama ne postoji zabava samo za odrasle ili, što se toga tiče, zabava koja je samo za djecu. Svi su pozvani na sve. Vidjet ćete novorođenu bebu pored prabake, a kada dođe vrijeme za ples, očekuje se da će se svi pojaviti na plesnom podiju.” –Evette Rios

“Hispanjolanska kultura iznimno je bogata i jedinstvena. Točnije, u Meksiku; tako je živahan jer ima mješavinu pred-španjolskog, španjolskog, azijskog, arapskog i tako dalje. Volio bih da svijet shvati da je sofisticiranost arhitekture, dizajna, hrane i glazbe koju dobijete ovom kombinacijom jedinstvena.” – Fernanda Loyzaga

“Svi smo mi različiti – latinoamerički jezik je puno različitih stvari. Imam prijatelje Kubane, Portorikance; prijatelji koji su iz Južne Amerike ili iz Španjolske. Različiti smo, ali osjećam da svi imamo tu ujedinjenu latino ljubav jedni prema drugima. Svi imamo sazon, ili, začin. Postoji radost. Definitivno postoji veza koju Latinoamerikanci imaju i mislim da je to stvarno posebno.” – Carolina Gentry

---

Christina Pérez je pisac portorikanskog i španjolskog podrijetla koji istražuje sjecište putovanja, dizajna, stila i kulture. Ona je pridonijela Vogue, Condé Nast Traveler, GQ, Architectural Digest, Domino, Departures, InStyle, Harper's Bazaar, Elle, Rafinerija29, i više.

Pratite House Beautiful na Instagram.